петак, 8. фебруар 2013.

San

Putovanje nikada nema kraj, kao ni san. San može da traje večno. Može da se sanja danju, noću, dok gledate kroz prozor automobila, lutate pustim ulicama, san je tu sa vama. Ako umete da sanjate nikad nećete biti sami. Ako vam je teško san će biti pored vas, držaće vas za ruku, govoriće vam da je će sve biti u redu. Ako ste veseli, san će opet biti pored vas, smejaće se zajedno sa vama, letećete i biti srećni. Ne treba se plašiti da ćete se jednog dana probuditi i da san više neće biti pored vas. Dovoljno je pogledati u njene oči, setiti se sreće na njenom licu i kako vas posmatra dok joj donosite prvu jutarnju kafu i kao nekom čarilojim san je ponovo tu pored vas. Ustajete srećni, počinje novi dan, san vas dočekuje osmehom. San ne poznaje prostor, koliko god da je ona daleko, san će je pronaći i ispričati joj priču. Potrebno je sanjati. Uvek...

Нема коментара:

Постави коментар